O vodi

VODA - IZVOR ŽIVOTA

Svijet sačinjava 75 % vode, ali samo jedan stupanj vode je upotrebljiv za piće. Voda koju mi koristimo je ista voda od postanka svijeta. Isparavanjem sa površine zemlje u obliku vodene pare odlazi u atmosferu, gdje se hladi i u obliku kise ili snijega vraća na zemlju. U atmosferi se nalaze tone prljavštine, koje se sa padavinama vraćaju zemlji. Godine progresa i ubrzanog razvoja su dovele do znatnog smanjenja, ali i zagađenja izvora vode. Najveća zagađenja su u industrijskim zonama, te u poljoprivrednim područjima zbog upotrebe kemijskih sredstava i pesticida koji zagađuju vodu.

Najčešća zagađenja u vodi su kemijska zagađenja, pesticidi, ugljeni i naftni fenoli, teški metali, olovo, bakar, krom, kadmij, živa i cink. Od termičkih zagađenja su prisutne kisele kiše, ispušni plinovi automobila, radioaktivna zagađenja gdje nalazimo prisutnost stroncija i radija. Odakle se skupljaju zagađenja takvog tipa? Površinske vode ( rijeke, jezera ) primaju veliku količinu otpadnih voda koje sadrže biološka, kemijska, organska i neorganska zagađenja. Na taj način se zagađuje zemljište u okolini rijeka i jezera, sto ima posljedice po sire okruženje. Podzemne vode prolazeći kroz zemlju podliježu prirodnoj filtraciji, ali dio zagađenja ostaje. Industrijska filtracija vode samo djelomično zadržava elemente štetne po organizam čovjeka. Kuhanjem u vodi se uništava mala količina bakterija, a ostaju virusi, kemijska zagađenja i teški metali. Kloriranje vode vrši zapravo dezinfekciju vode, ali klor je štetan po zdravlje, a posebno kod djece u razvoju. Na kvalitetu vode utječu sezonske geološke promjene, padaline, izvori korištenja i stanje vodovodnih cijevi. Olovo, vinil-klorid i mnoge druge kancerogene materije koje se nalaze u vodovodnim cijevima prodiru u pitku vodu. Ljudsko tijelo je sastavljeno iz 65 % vode i 24 elementa. Glavnu masu čine četiri elementa, a najvažniji su vodik i kisik koji ulaze i u sastav vode. Voda je osnova za sve kemijske, biološke i mehaničke funkcije u organizmu. Godišnje čovjek unese u organizam oko 1000 litara vode, tj. dvije litre dnevno ili za prosječan život 60.000 litara.

Voda je neophodna za sve funkcije u organizmu:

•    pravilan krvotok, rad mozga,
•    razmjenu materija u organizmu (metabolizam),
•    regulaciju tjelesne temperature,
•    funkciju bubrega i uninarnog trakta,
•    rad digastivnog trakta (želudac, crijeva i pravilno varenje),
•    rad mišića i nervnog sistema,
•    za transport hranljivih materija do svake ćelije,
•    pravilnu funkciju zglobova i koštanog sistema,
•    eliminaciju toksina iz organizma.

Prosto, čovjeku kao i svim živim bićima nema života bez vode.

VODA IMA POSEBAN ZNAČAJ U RAZVOJU NOVOROĐENČADI I DJECE

U tijelu novorođenčeta prisutno je 80 % vode. U prvoj godini života ono utrostruči svoju tjelesnu težinu. Majke brižljivo odabiru hranu, ali da li vode dovoljno računa o najvažnijem - čistoj vodi? Mala djeca su jako osjetljiva na zagađenu vodu. U vodi se ne vidi rastvoreno olovo. Ono je bez ukusa i mirisa. Voda zatrovana olovom može dovesti do tragičnih posljedica počevši od biokemijskih promjena pri niskom stupnju zagađenja, neuroloških promjena pri srednjem stupnju i smrti pri ekstremno visokom stupnju zatrovanosti. Organizam malog djeteta apsorbira olovo brže od organizma odraslih. Korištenjem vode u kojoj se nalazi olovo dovodi kod djece do ograničenja umnog razvoja, trajne razdražljivosti, anemije, bolova u želucu, niskog rasta, poremećaja u ponašanju i smetnje u procesu učenja. U vodi susrećemo i minerale neorganskog porijekla, koji vodu cine " tvrdom ". Oni su štetni po organizam čovjeka jer ih on ne može apsorbirati. Ljudskom organizmu su neophodni organski minerali koje on dobije iz namirnica biljnog i životinjskog porijekla.

Odrasla osoba tokom života unese oko 200 kg kamenja u organizam, a to su minerali neorganskog porijekla.
Šta se sa njima dešava ? Da bi ih organizam izbacio neophodno je piti čistu vodu, kako bi se preko bubrega izlučili iz organizma. U protivnom talože se, i dolazi do stvaranja kamena u žučnoj kesi ili u bubrezima. Takozvani kiseli kristali su minerali neorganske prirode koji se talože po zidovima krvnih sudova (arterije i vene) i zajedno sa masnoćama prave naslage (aterome), sto vremenom sužava volumen krvnih sudova i dovodi do procesa arterioskleroze sa svojim posljedicama: povećanje krvnog pritiska (hipertenzija), a potom i infarkt srca, pluća, mozga. Smrtnost od bolesti kardiovaskularnog sistema je na prvom mjestu u svijetu. ''Tvrda " voda loše utiče na nervni sistem pogotovu na ćelije mozga (neurone), oštećuje ih, a oni se ne regeneriraju. 'Tvrda'' voda oštećuje koštani sistem, naročito velike zglobove i kičmu, i smanjuje im pokretljivost. Kancerogene supstance (radio nuklidi ) radij, stroncij, prisutni u vodi dovode do pojave malignih oboljenja. Statistike pokazuju da se karcinomi debelog crijeva pojavljuju kod ljudi srednjih godina najčešće zbog dugotrajne upotrebe "tvrde vode". Radioaktivne supstance se ne mogu eliminirati iz organizma, već se akumuliraju u njemu. Prisutnost klora u vodi dovodi do oštećenja nervnog sistema, posebno mozga i organa za varenje (želudac, crijeva). Također dovodi do ubrzanog starenja kože. U vodi se nalaze i razni mikroorganizmi koji se teško liječe, kao sto su amebe, salmonela, virusi i drugo. Zbog svih navedenih problema, koje nam može stvoriti konzumiranje vode iz postojećih vodovodnih sistema, savjet je: PITI SAMO ČISTU VODU!

ŠTO JE ČISTA VODA?

To je skoro savršeno čista voda. Dobiva se prečišćavanjem u sistemima filtriranja koji rade po principu obrnute osmoze. Pod pojmom osmoze podrazumijevamo proces prelaska jona iz otopine s manjom koncentracijom u otopinu s većom koncentracijom soli, podijeljenih među sobom polupropusnom membranom. Kroz membranu mogu prolaziti joni vode. Soli rastvorene u vodi se zadržavaju na membrani. Polupropusna membrana propušta jone vode iz djela gdje je manja koncentracija, u dio sa većom koncentracijom, do vremena kada se koncentracija soli izjednači sa obje strane membrane.

Voda može biti zagađena metalima kao što su olovo, živa, aluminij, arsen i kadmij.  Arsen je godinama poznat kao uzročnik arsenskih keratoza: zadebljanja dlanova i stopala, kaže dermatovenerologinja dr. Ivana Manola.
- Zagađenja organskim spojevima poput herbicida, pesticida, trihalometana i ostalim spojevima nastalih reakcijom klora i organskih tvari u vodi smatraju se izuzetno opasnima. Klor-akne predstavljaju teži oblik akni koje se vide kao posljedica kontakta kože s kloriranim organskim spojevima - ističe dermatologinja Ivana Manola.
- Pesticidi su mogući uzročnik non-Hodkin limfoma, koji nastaje zbog oštećenja DNK stanica - objašnjava dr. Ivana Manola.
- Bakterije, poput Echerichie Coli, Salmonele i paraziti-ciste kao što je Kriptosporidija i Giardia uzrokuju teška sistemska oboljenja, a oboljenja kože prouzročena bakterijama vide se kod ljudi oštećene, suhe kože i kod ljudi oslabljenog imuniteta - dodaje dr. Ivana Manola.

Izvor: 24sata